"Milanoviću, izvini se Srbima"!

Ne trebaju Srbima lažna izvinjenja od ološa. Ovo je samo do kraja razotkrilo zvaničnu politiku genocidne i faššističko-usrtaške većinske Hrvatske. Sve dalje što bi se reklo je bezpredmetno.

Зоран Милановић : Бог је грешницима опраштао увек им је нову шансу дао ја сам само један од њих зато пишем овај бедан стих сви смо ми на животној бини молим те,молим те Србијо извини .Понекад погреше и анђели више не знам ни шта смо хтели можда моја реч ништа не мења можда Србијо не примиш моје извињење, да те молим ја још једино могу за то сам захвалан једино Богу .ОПРОСТИ СРБИЈО .

10. travnja 1941: Prva uhićenja u Gospiću provedena su u večernjim satima, 10. travnja 1941., na dan proglašenja NDH. Prvi uhićeni bili su muškarci srpske nacionalnosti, njih 20. Tijekom travnja i svibnja 1941., u Gospiću je uhićeno nekoliko desetaka osoba srpske nacionalnosti, uključujući nekoliko žena. Uhićenja su nastavljena i nakon 10. travnja, kada je uhićena skupina od 23 gospi,ćkih komunista i lijevih HSS-ovaca, Hrvata. Objavljena su imena 19 uhićenika hrvatske nacionalnosti, zatočenih u ust,aškom zatvoru u Gospiću iz travnja 1941., uključujući i imena pojedinih komunista iz Perušića. Uhićenici Srbi likvidirani su početkom svibnja 1941., najvjerojatnije pokraj Macoline jame. Jedan broj uhićenih Hrvata pušten je iz zatvora. Poznata je struktura izvršitelja uhićenja i počinitelja navedenih ubojstava i imena su im objavljena.

11. travnja: Uhićenje oko 30 srpskih muškaraca u Novoj Gradiški. Uhićeni su u zatvoru u Novoj Gradiški ostali do 6. svibnja 1941, kada su prepraćeni u kaznionicu u tvrđavi Stara Gradiška. Dvojica su ub,ijena u zatvoru u Novoj Gradiški, prije 6. svibnja. Iz kaznionice u Staroj Gradiški 16 zatočenika pušteno je 2. srpnja 1941., pod uvjetom da se presele u Srbiju. Ostali su stradali u ust,aškim logorima.Prema pojedinim istraživanjima, 11. travnja 1941. u Novoj Gradiški uhićeno je 57 osoba, od čega sedmero djece i trinaest žena. Za uhićenja u Novoj Gradiški odgovoran je Mirko Eterović.

13. travnja: Pripadnici Hrvatske seljačke zaštite opkolili su šest sela u seoskoj općini Novigrad Podravski (kotar Koprivnica) i uhitili veći broj muškaraca Srba (prema tvrdnjama svjedoka riječ je o oko 500 uhićenih). Od njih je 40 zadržano u pritvoru, a ostali su pušteni. Od 40 zadržanih osoba, rat su preživjele samo 2 osobe. Ostali su stradali tijekom ljeta 1941.

13. - 14. travnja: Uhićenje 12 komunista Hrvata u Perušiću i sprovođenje u mjesni ust,aški zatvor, gdje je istovremeno izolirano 5 muškaraca Srba. U sličnim okolnostima uhićenja su vršena i u Gornjem Kosinju i Donjem Kosinju. U Kosinju je uhićeno najmanje 8 komunista (4 hrvatske i 4 srpske nacionalnosti) i najmanje 4 muškarca srpske nacionalnosti nekomunista. Objavljeni su podaci o uhićenim osobama, poimence. Među uhićenima je bio i Dušan Brujić, član Okružnog komiteta KPJ/KPH za Liku. Uhićenici srpske nacionalnosti ub,ijeni su krajem travnja 1941. te bačeni u jamu Duman pokraj Ličkog Lešća.Prema drugim, preciznijim, podacima, dio uhićenih Srba s područja Kosinja, koji su lišeni slobode 13.-14. travnja 1941., ub,ijen je pokraj jame Duman 10. srpnja 1941. 14. travnja: Uhićenje 12 srpskih stanovnika Topuskog, od kojih su objavljena imena njih 7. Ove su osobe stradale tijekom ljeta 1941. u logorima u Lici.

14. - 15. travnja: Uhićenje 20 Hrvata, članova i simpatizera KPJ/KPH i lijevo naklonjenih HSS-ovaca u Pazarištu pokraj Perušića u Lici. Među uhićenima bio je i španjolski borac Mile Butorac iz Donjeg Pazarišta. Imena uhićenih su objavljena. Od 20 uhićenih ust,aše su u travnju ubile četiri komunista u blizini sela Klanca. Među ub,ijenima bili su španjolski borac, Mile Butorac, i predsjednik seoske općine Pazarište, Vicko Milinković. Većina uhićenih puštena je nakon određenog vremena, ali su mnogi od njih ponovno uhićeni u drugoj polovici svibnja 1941.

15. travnja: Formiran je prvi us,taški logor, logor Danica, u Koprivnici. Prvi zatočenici su u logoru izolirani između 18. i 24. travnja 1941. Riječ je o manjoj grupi lokalnih stanovnika srpske, hrvatske i židovske nacionalnosti, uhićenih u Koprivnici i okolici. Prvi upravnik logora bio je koprivnički ust,aša - emigrant Martin Nemec. Već 4. svibnja, u logoru je bilo 763 logoraša, a 18. svibnja, 1007, 30. lipnja, 2175, a 15. srpnja, 2656 logoraša. U drugoj polovici srpnja 1941. dolazi do prebacivanja logoraša iz logora Danica u ust,aške logore u Lici (Gospić, Jadovno), tako da je do kraja srpnja iz logora Danica za Gospić upućeno 1960 logoraša, dok ih je 76 oslobođeno.

17. travnja: Prvi poznati masovni zločin ust,aša nad srpskim stanovništvom u NDH, na temelju do sada poznatih povijesnih izvora, dogodio se u blizini Starog Petrovog Sela, na području kotara Nova Gradiška, 17. travnja 1941. Riječ je o ubojstvu oko 25 srpskih stanovnika sela Stari Slatinik i Brodski Stupnik sa područja kotara Slavonski Brod (sela se nalaze između Nove Gradiške i Slavonskog Broda i bila su etnički mješovita, ali većinski naseljena hrvatskim stanovništvom). Ust,aše su u ovim selima sredinom travnja uhitile oko 30 srpskih stanovnika i 17. travnja 1941. provele su ih prema Novoj Gradiški, ali su na putu prema gradiškom zatvoru odlučili izvrše strijeljanje uhapšenika u blizini Starog Petrovog Sela. Od oko 30 uhapšenika strijeljano je oko 25, dok se za petoricu vjeruje da su uspjeli pobjeći.

18. travnja: Ubojstvo 39 muškaraca srpske nacionalnosti i jednog muškarca hrvatske nacionalnosti na području kotara Slavonska Požega. Iz grada Slavonske Požege odvedena su i ub,ijena dvojica muškaraca, jedan srpski, a drugi hrvatske nacionalnosti. Ubojstva odraslih muškaraca vršena su u nekoliko sela u Požeškoj kotlini. U Amatovci je zabilježeno ubojstvo 5 lica, u Bogdašiće 3, u Kruševu 2, u Mijaca 2, u Mihajlije 5, u Sažije 4, u Kamenskoj Šeovica 7, u Ratkovici 6, u Gradskim Vrhovcu 3, u Vučijaku Čečavske jednog lica. Istog dana u selu Striježevica uhićena su dva muškarca srpske nacionalnosti koji su transportirani u logor Danica, gdje su ub,ijeni nepoznatog datuma. Objavljeni su poimenični podaci o stradalima.

19. travnja: Osnovan ust,aški logor u Kerestincu. Prvih dana postojanja logora u Kerestinec su deportirani uglavnom Židovi i Srbi. Prvi komunisti zatočeni u logoru bili su lica koja su novouspostavljenim ust,aškim vlastima predali organi Banovine Hrvatske. Procjenjuje se da je tijekom svibnja u logoru bilo zatočeno oko 300 osoba, od čega je komunista bilo oko 50. Početkom srpnja u logoru je bilo oko 100 komunista. Većina srpskih i židovskih zatočenika premještena je tijekom svibnja i lipnja u logor Danica te u logore u Lici, dok je većina komunista ub,ijena tijekom srpnja 1941.

20. - 21. travnja: Nekoliko stotina mađarskih vojnika i 25 us,taša izvršili su opkoljavanje i pretres sela Silaš, dobrovoljačkog naselja između Osijeka i Vukovara. U selu su uhićena 24 muškarca. Također, manja uhićenja su izvršena i u susjednim selima : Ada (tri muškarca) i Palača (dva muškarca). Sutradan, 21. travnja, u blizini Laslova, strijeljano je devet stanovnika Silaša, dva stanovnika Palače i tri stanovnika Ade. Među ub,ijenima 11 je bilo srpske nacionalnosti, jedan hrvatske nacionalnosti i jedna osoba nepoznate nacionalnosti. Publicirani su poimenični podaci o stradalima.

20. - 24. travnja: Ubojstvo 38 muškaraca srpske nacionalnosti na području kotara Slavonska Požega. Između 20. i 21. travnja, ubojstva su izvršena nad stanovništvom sljedećih naselja: Kantarovci (4 ubojstva), Treštanovci (4), Aleksandrovac (3), Poljanska (1), Gornji Vrhovci (1), Škrabutnik (1). Tijekom 23. travnja, ubojstva su vršena nad stanovništvom sljedećih naselja: Ivanovci (13), Migalovci (3), Bratuljevci (2), Brđani (2), Lučinci (2), Treštanovci (1). Stanovnici Ivanovaca ub,ijeni su u šumi pokraj sela Eminovci. Uhićenja i ubojstva izvršili su pripadnici osječkog ust,aškog stožera na čelu s Franjom Pavićem i Zvonkom Mazurom. Publicirana su imena stradalih. Uhićenje i stradanje srpskih muškaraca iz sela Šib,uljina, u podnožju Velebita, između Karlobaga i Starigrada. Najprije je 20. travnja uhićeno 4, a potom 22. travnja 8 stanovnika Šib,uljina. Svi su deportirani u Gospić i ub,ijeni u Jadovnom 24. travnja 1941, osim dvojice, od kojih je jedan uspio pobjeći sa strijeljanja, a drugog su ranije oslobodili Talijani.

27. - 29. travnja: U Gudovcu pokraj Bjelovara ub,ijeno je 195 Srba iz nekoliko sela kotara Bjelovar. Najprije je tijekom noći 27/28. travnja 1941. ub,ijeno 11 osoba, a 28. travnja 1941. strijeljano je 184 lica. Zločin je organizirao Eugen Dido Kvaternik, ravnatelj za javni red i sigurnost NDH, koji je prisustvovao likvidacijama. Strijeljanje četiri srpskih muškarca u Dvoru na Uni.

29. travnja: U logor Danica u Koprivnici pristigao prvi željeznički transport logoraša : 504 zatočenika srpskih nacionalnosti iz kotara Grubišno Polje, koji su pristigli u logor preko Zagreba. Riječ je o osobama uhićenim nakon 26. travnja 1941, na temelju zapovijedi šefa Us,taške nadzorne službe Eugena Dide Kvaternika. Veća skupina logoraša transportirana je 30. lipnja 1941. iz logora Danica stočnim vagonima ka Gospiću, i potom izolirana u logorima Gospić i Jadovno. Pretpostavlja se da je čitava grupa od 504 srpskih zatočenika iz Grubišnog Polja transportirana iz Danice u Liku gdje su pob,ijeni. Prethodno su u logoru Danica bili izloženi torturi.Popisana su imena 557 stanovnika kotara Grubišno Polje koji su stradali u ust,aškim logorima u Lici.

tepinčevo slavi katolička crkva 10. veljače u čast nadbiskupa Hrvatske katoličke crkve Alojzija Stepinaca kojeg je papa Ivan Pavao II proglasio blaženim u Mariji Bistrici, 3. listopada 1998., pred mnoštvom od oko 500.000 vjernika koji su bili predhodno temeljito dezinformirani putem medija ucifranom biografijom A. Stepinca. Vatikansko opsjenarstvo vjernika se nastavlja. Na proslavi Stepinčeva u Rimu 2014., u rimskoj hrvatskoj crkvi sv. Jeronima prefekt vatikanske kurijalne Kongregacije za kauze svetih kardinal Angelo Amato obznanio da je nadležna liječnička komisija utvrdila slučaj čudesnog ozdravljenja po zagovoru blaženog Stepinca, te da je o tome obavijestio papu Franju. Smatramo da ne treba obavjestiti papu Franju da lik i djelo Alojzija Stepinaca ima i danas, kao i nekada, „čudesnu“ moć oživljavanja i osnaživanja krvoločnog ust,aškog pokreta jer papa dobro zna što je i kako je bilo, ali znamo da mnogi vjernici ne znaju što je bilo i da se njihova dobrota zloupotrebljava. Jedino tko može mjenjati takvu zlu politiku crkve su samo njeni vjernici.Mi smatramo da Vatikan kroz čitavu povijest tog protunarodnog pokreta na svoj podmukao i puzajući „sveti“ način davao i dalje daje idejno-organizacijsku bezrezervnu podršku nekadašnjem, pa tako i današnjem us,taškom pokretu .Na žalost, današnje vjernike „javna“ televizija ne informira da je Alojzije Stepinac svojim postupcima svijesno prihvaćao rasne,etničke i vjerske planove ust,aša i okupatora koje su se najavljivali i već provodili proglašenjem prvih zakonskih odredbi. O tome postoje povijesni dokazi i o tom ogromnom povijesnom arhivu pred oči javnosti se na televizijama bacaju samo mrvice koje interpretiraju na taj način da se spere sva povijesna ljaga sa vatikanskih klerof,asista koji su omogućili svojim postupcima uspon faš,izma i nac,izma, ali i njihov opstanak .

Stepinčevo slavi katolička crkva 10. veljače u čast nadbiskupa Hrvatske katoličke crkve Alojzija Stepinaca kojeg je papa Ivan Pavao II proglasio blaženim u Mariji Bistrici, 3. listopada 1998., pred mnoštvom od oko 500.000 vjernika koji su bili predhodno temeljito dezinformirani putem medija ucifranom biografijom A. Stepinca. Vatikansko opsjenarstvo vjernika se nastavlja. Na proslavi Stepinčeva u Rimu 2014., u rimskoj hrvatskoj crkvi sv. Jeronima prefekt vatikanske kurijalne Kongregacije za kauze svetih kardinal Angelo Amato obznanio da je nadležna liječnička komisija utvrdila slučaj čudesnog ozdravljenja po zagovoru blaženog Stepinca, te da je o tome obavijestio papu Franju. Smatramo da ne treba obavjestiti papu Franju da lik i djelo Alojzija Stepinaca ima i danas, kao i nekada, „čudesnu“ moć oživljavanja i osnaživanja krvoločnog ust,aškog pokreta jer papa dobro zna što je i kako je bilo, ali znamo da mnogi vjernici ne znaju što je bilo i da se njihova dobrota zloupotrebljava. Jedino tko može mjenjati takvu zlu politiku crkve su samo njeni vjernici.Mi smatramo da Vatikan kroz čitavu povijest tog protunarodnog pokreta na svoj podmukao i puzajući „sveti“ način davao i dalje daje idejno-organizacijsku bezrezervnu podršku nekadašnjem, pa tako i današnjem us,taškom pokretu .Na žalost, današnje vjernike „javna“ televizija ne informira da je Alojzije Stepinac svojim postupcima svijesno prihvaćao rasne,etničke i vjerske planove ust,aša i okupatora koje su se najavljivali i već provodili proglašenjem prvih zakonskih odredbi. O tome postoje povijesni dokazi i o tom ogromnom povijesnom arhivu pred oči javnosti se na televizijama bacaju samo mrvice koje interpretiraju na taj način da se spere sva povijesna ljaga sa vatikanskih klerof,asista koji su omogućili svojim postupcima uspon faš,izma i nac,izma, ali i njihov opstanak .